HOT & TRENDING!
Istorija kafana u Beogradu
Istorija kafana u Beogradu potkrepljuje činjenicu da su kafane, zvali i „životnim univerzitetima“. Kao i nekada davno, tako i danas kafane zauzimaju važno mesto na beogradskoj društvenoj mapi.
Davne 1522. godine kafanski život u Beogradu počinje. Prva kafana otvorena je iste godine. Otvorili su je Turci i u njoj se služila kafa. XVI veka uživanje i ispijanje kafe preneto je sa Istoka na Zapad. 1592. godine nakon Beograda, Sarajevo dobija prvu kafanu, 1654. godine Marselj, 1652. godine London, zatim Beč 1683. godine.
Pojam kafana u Srbiji i Beogradu tek posle 1783. godine počinje da se koristi, u momentu kada se Turci ponovo vraćaju u Beograd, nakon Australijske vlasti. Pisac Vidoje Golubović u svojoj knjizi „Kafane i Mehane starog Beograda“ navodi da se u XVI veku u turskim izveštajima opisuju beogradski hanovi i karavan saraji. Hanovi su bili komforniji i u njima su gosti boravili više dana.
Putopisac Keper davne 1740-te godine pisao je o prvim kafanama u Beogradu i isticao da su jedne kafane bile muslimanke, a druge hrišćanske. Kafana „Crni orao“ kako kaže bila je najbolja u gradu, a smeštena na Dorćolu.
Kafana „Crni orao“ nalazila se na uglu današnjih ulica Kralja Petra i Dušanove, na spratu zgrade, do koje se dolazilo trošnim drvenim stepenicama. U kafani nisu bili stolovi, klupe ili stolice, već ćilimima prekriveni minderluci. Visina kafane bila je tolika da u njoj čovek nije mogao da stoji uspravno. Zidovi su bili išarani crvenom, narandžastom, zelenom i modrom bojom, a na ulazu su bili postavljeni krčazi.
U početku XIX knez Miloš uvodi porez za mehandžije i obavezu da se prvo dobije dozvola za rad. Mehane su bile mesto za okupljanje špekulanata i trgovaca, a u Bukurešt-mali i Savamali već 1826. godine bilo je alkoholnih pića i bluda.
„Beograd veliki broj kafana i gostionica dobija pri kraju XIX i početku XX veka. Po nekim statičkim procenama grad ima po jednu gostionicu ili kafanu na pedeset stanovnika. Na današnjem Trgu Republike, ranije pozorišnom Trgu, tog perioda bilo je 16 kafana, a u današnjoj Makedonskoj, nekadašnjoj Poenkarevoj ulici, od 40 kuća, 17 su bile gostionice ili kafane. Na Terzijama 11, Varoš kapiji 12, Slaviji 9, Skadarliji 7, a u Dubrovačkoj ulici 16 gotionica i kafana.“ Navodi golubović i objašnjava da su kako god se zvale, kafane imale posebno mesto u razvoju kulturnog, društvenog i privrednog života u Beogradu.
U kafani su sedeli neznani i znani, neslavni i slavni pisci, novinari, urednici časopisa i novina, vajari i slikari, razni umetnici, političari i sportisti. U kafani su nastala i veoma značajna književna dela. Setimo se humoriste Brana Cvetkovića i Branislava Nušića koji su sve svoje šaljive pesme, vodvilje i skečeve napisali u kafani. Kafana je bila mesto gde su se vodile književne diskusije, sukobi oko književnosti, putokaza i književnih pravaca. U kafanama su se čitale nove pesme, koje su tako počele da dobijaju dušu i da se prenose.
U kafani su svi bili prihvaćeni, i boemi, i vračari, i beskućnici, putnici, ljudi bez stana, studenti kao i prostitutke. Većina beogradskih kafana imale su svoj karakter, krug gostiju i fizionomiju.
Grad Beograd bio je čuven, ne tako davno, po svojim kafanama, jednim od simbola grada. Te kafane nažalost, polako nestaju, a umesto njih otvaraju se restorani brze hrane, banke, ekskluzivni kafići i ostala obeležja tranzicije. Savremena mladež doduše, kao i njihovi predaci vole da obilaze „ugostiteljske objekte“ , stoga su beogradski kafići, kao i u nekadašnje vreme puni u toku većeg dela dana. Iako, su u njima romantična pravila ponašanja malo drugačije nijanse, nijanse savremenog načina života. Svega nekolicina starih i čuvenih kafana je ostalo u Beogradu. One su svedoci „starih i dobrih vemena“, i jednog drugačijeg grada, kog nema više. Beogradska boemija imala je početke tokom sredine XIX veka.
Istorijat mehana i kafana u Beogradu
Mehane i kafane od davnih vremena, obeležje su u srpskoj prestonici. Tome svedoči i činjanica da je jos u davnoj 1859-oj godini knez Miloš Obrenović specijalnim dekretom regulisao izgled, način rada i pravila ponašanja u njima. Tada su se i jasno razgraničili pojmovi „mehana“ i „kafana“.
Mesta na kojima je moglo da se dobije hrana i prenoćište bile su mehane, a mesta gde se samo piće služilo bile su kafane. 1859. godine takođe donet je i propis da mehane i kafane treba da budu izgrađene od tvrdog materijala i da imaju ulaz ne iz dvorišta već sa čela. Tim propisom je takođe predviđeno da unutar gradskih zidina u pojedinim lokalima mogu da se zaposle devojke, maksimum dve, govori Vidoje Golubović.
Za javni život u Beogradu ovaj propis bio je od velikog značaja, jer nije bilo sokaka u kom se nije nalazila bar jedna mehana ili kafana. Time je pri kraju XIX veka zabeleženo da su se 41 kuća i 21 kafana nalazile u Makedonskoj ulici. Kao i u ostalim delovima grada, Golubović je uspeo da zabeleži čak 960 mehana i kafana koje su postojale u našem glavnom gradu, u periodu od 1860-te, pa sve do Drugog svetskog rata (kada se dodaju i lokali o kojima nema pisanih tragova, može biti da ih je bilo i preko hiljadu).
Svaka kafana u Beogradu imala je svoj stil. U svakoj se znalo kakvo se piće služi, ko dolazi i o čemu se raspravlja. Kafana „Dardaneli“ srušena 1901. godine bila je stečište boema, nalazila se na mestu današnjeg Narodnog muzeja, a prvi protesti nastali su kada je doneta odluka da se sruši. Nakon toga „Pozorišna kasina“ u blizini Narodnog pozorišta postaje novo stečište, a tek krajem XIX. Veka boemi se sele u Skadarliju.
Prvi telefon u Beogradu zazvonio je u kafani „Tri lista“, u kafani „Proleće“ zasijala je prva sijalica u Beogradu, a zanimljiva činjenica je da se na tom mestu danas nalazi Elektrodistribucija, u Masarikovoj ulici, u kafani „Kolarac“ održan je prvi sajam knjiga 1893. godine. U kafani se prikazao i prvi film, a posle Prvog svetskog rata u „Kasini“ u jednom periodu zasedala je i Narodna skupština.
Budući da je i tad politika bila među omiljenim temama prema strankama i partijskoj pripadnosti posetioca su se delile mehane i kafane. Tačno se znalo gde se okupljaju socijalisti, a gde liberali, a pojedine stranke i vlast znali su nekada da pošalju špijune koji su pretvarajući se da su obični gosti, prisluškivali kakvo je raspoloženje naroda prema vlasti, ili šta im opozicija priprema.
Poznati industrijalci takođe su imali svoje kafane, pa je tako u Skadarskoj ulici nadomak čuvene pivnice bila kafana „Bajloni“ (u njoj su tokom izgradnje pronađeni ostaci praistorijskog čoveka), a kafana „Smutekovac“ pripadala je Vajfertu, a u njoj je boravio i Nikola Tesla prilikom posete Beogradu.
Uprkos svemu kafane u Beogradu najviše su bile poznate po svojim boemima. Njihovi gosti bili su: Laza Kostić, Janko Veselinović, Stevan Sremac, Tin Ujević, Đura Jakšić, Vojislav Ilić, Laza Lazarević, Branislav Nušić.... Gde ima boema ima i orkestra, a upravo u jednom svirao je čuveni naučnik, matematičar i još čuveniji boem Mihailo Petrović ili Mika Alas. Svi su oni ostavili neizbrisiv trag u našoj nauci i umetnosti, kao i u javnom životu, pa se tako za njih vezuju i razne priče. Naprimer Đura Jakšić je mnogo voleo da pije, i tako je ostao dužan u kafani „Kod kočijaša“, a da bi vlasniku vratio novac, naslikao je sedam nemačkih radnika, koji su gradili tadašnju Gradsku bolnicu preko puta kafane. Slika je nazvana „Sedam Nemaca“ i po njoj je veoma ubrzo kafana dobila novo ime, a nalazila se u današnjoj Džordža Vašingtona ulici.
Često neobična imena bila su obeležje kafana, a neke od njih bile su: „Zemljotres“, „Dve lude“, „Dobro jutro“, „Dve bule“, „Klanica“, „Kafana kod poslednje nade“, kao i kafane sa svetskim imenima „Lion“, „Njujork“, „Nemački car“, „Amerika“.
Kafanske zanimljivosti
U svojoj knjizi dr Vidoje Golubović navodi i zanimljive podatke povezane sa svakom od kafana posebno, a neke od tih su:
TRANDAFILOVIĆ – kako hroničari navode u jednoj od najpoznatijih kafana na Čuburi uz konstataciju da se o njenim specijalitetima pričalo po celom Beogradu, i iz nje se nije izlazilo pre zore kako kažu.
BULEVAR – Krajem XIX. veka bila je jedna od najatraktivnijih kafana, a bila je smeštena na Terazijskom kvartu. Beograšani su posebno bili ponosni na njenu veliku banket salu.
AKADEMIJA – kafana smeštema u pasažu Akademije umetnosti i nauka. Imala je bilijar salu, a u njoj se se čitale strane i domaće novine, dok je u večernjim satima svirao orkestar.
AMERIKA – nalazila se na Zelenom Vencu, i bila je jedna od čuvenijih. U njoj su se grickale leblebije, služio najbolji ratluk, a bila se mesto ljubitelja orijentalnih zadovoljstva.
GOSPODARSKA MEHANA – Nalazila se u neposrednoj blizini ušća Save u Topčidersku reku. Do nje se išlo trmvajem, a predpostavlja se da je sagrađena XIX. Veka u dvadesetim godinama, a da ju je gradio poznati majstor – neimar Veselin.
HAJDUK VELJKO – Nalazila se u samom centru grada, na uglu danas Sremske i Knez Mihailove ulice, u dvorištu zgrada. Pored kafane ovaj čuveni objekat imao je na raspolaganju i restoran salu, odnosno moderni bife, navode hroničari.
MOSKVA – kafana koje je dospela u francusku i srpsku književnost. 1906. godine kada je završena i gradnja istoimenog hotela, otvorena je i ona. Carsko rusko osiguravajuće društvo „Rosija – Fonsijer“ ju je sagradilo, i bila je centar kulturnog i društvenog života Beograda. A postoji i anegdota da su tri ili četiri vlade oborene i formirane za stolovima „Moskve“.
KAFANE BEOGRAD DANAS
U današnje vreme u Beogradu radi mnogo kafana ali najistaknutije poznate u zemlji ali i u inostranstvu. U centru grada to su Kafana Druga Kuća i Kafana Tarapana. Na Vračaru je to Kafana Ona Moja. Na Mostarskoj petlji je čuvena kafana Sipaj ne pitaj. A sa druge strane reke tu su Gradska kafana na Novom Beogradu i Kafana Pukni Zoro u Zemunu. Po značaju ističe se još i kafana Bajka na Košutnjaku. I posebno dve kafane na Ušću - Na vodi kafana i Kafana Uzbuna.
Izbor kafana je danas zaista veliki. Koja je za vas najbolja kafana?